Duhovna obnova za roditelje, učenike i djelatnike Franjevačke gimnazije

Prema najavi dana 2. ožujka 2024. održana je Korizmena duhovna obnova za roditelje učenika Franjevačke gimnazije, učenike kao i sve djelatnike te ostale ljude dobre volje.  Okupilo se oko šezdesetak sudionika.

Prema programu održano je uvodno predavanje na temu „Jesmo li postali robovi vlastitoj djeci?“. Stručno predavanje održala je Maja Jakšić, psihoterapeutkinja. Predavanje je krenulo s jednostavnim pitanjima; možemo li se prisjetiti vlastitog djetinjstva? Koje su nam prve asocijacije koje povezujemo s našim roditeljima? Čega se rado sjećamo? Čega se nerado sjećamo? Što su nas naučili naši roditelji a što nas je naučio život? Po čemu želimo da nas vlastita djeca pamte? Ima li nešto za čim žalim kad je u pitanju odgoj djece? Je li odgajanje djece u prošlosti bilo jednostavnije? Treba li moderne strategije odgoja dovesti možda u pitanje? Kakvu poruku šaljemo djeci sa svojim zaštitničkim stavom? Dajemo li djeci previše onoga što žele a premalo onoga što trebaju? Kako pronaći zdravu ravnotežu između potreba djeteta i zdravog autoriteta? Koliko daleko ide ova sloboda?

Odgovarajući na sva ta jednostavna i složena pitanja, predavačica je toliko privukla pozornost slušatelja da su se neki od njih čudili kako im je brzo preteklo sat i pol vremena koliko je bilo predviđeno za predavanje i pitanja.

Duhovna obnova je nastavljena slavljem sv. mise u crkvi Gospe Sinjske koju je predvodio ravnatelj fra Joško Kodžoman koji se u prigodnoj homiliji nadovezao na započetu tematiku odgoja, interpretirajući poznati novozavjetni tekst iz Lukina evanđelja o rasipnom sinu ili još bolje milosrdnom ocu. Rasipni se sin poigrao vlastitom slobodom što ga je zamalo koštalo života, dok se stariji sin slijepo pokoravao očevu autoritetu, ali s osjećajem stalnog nezadovoljstva i nesreće te uz snažan vapajem i čežnju za slobodom. Samo je strpljivi i mudri otac zadržao ravnotežu i to ne zbog posebne mudrosti već zbog jednostavnog razloga ljubavi koja ga je vodila i nadahnjivala u odgoju svoje djece. I nas treba u odgoju voditi i nadahnjivati prije svega ljubav i želja za dobrom onih koji su nam povjereni, zaključio je propovjednik!

Duhovna se obnova nastavila uz ugodno druženje za zajedničkim stolom u sjemenišnom blagovalištu uz ocjenu svih sudionika da je duhovna obnova u cjelini bila korisna i da se vesele novim sličnim susretima.

Sudionik