Sveti Franjo: Pjesma brata Sunca

Najglasovitiji je Franjin spis “Pjesma brata Sunca” ili “Pjesma stvorenja”. Nju je Franjo ispjevao pod kraj života dok je gotovo slijep, bolestan i bespomoćan ležao u jednoj slamnatoj kolibici uz crkvicu sv. Damjana. Ta je pjesma, osim još jedne molitve, jedino djelo koje je Franjo sastavio na starotalijanskome jeziku (sva ostala na latinskome jeziku). Ona je ujedno i jedno od najvažnijih svjedočanstava ondašnjega talijanskog jezika kojim je govorio običan puk. Tako ona stoji u samim temeljima talijanske književnosti. „Pjesma stvorenja“ odraz je Franjine ljubavi prema prirodi i njegova osobita odnosa prema stvorenjima,  ali ona je ponajprije molitva koja je sastavljena po uzoru na „Pjesmu triju mladića“ iz biblijske „Knjige proroka Danijela“.

“Pjesma stvorenja” na hrvatski je jezik prevedena 15-ak puta. Ovdje donosimo prijevod profesora naše gimnazije fra Stanka Petrova (1887. – 1963.)

Previsoki, svemogući Gospode blagi,
Tebi pripadaju i hvale i slava i čast i blagoslov svaki.

Tebi samu, Svevišnji, sve to doliči,
i nitko nije dostojan Ime Ti izreći.

Hvaljen da si, moj Gospode, sa svim Tvojim stvorovima,
s gospodinom bratom Suncem nad svima
po kome dan i svjetlo daješ nama.

I ono je lijepo, žarko i puno prosjajuje,
Tebe, Previsoki, ono divno znamenuje.

Hvaljen da si, moj Gospode, za mjesec i sestre zvijezde,
na nebu Ti ih stvori sjajne i krasne i lijepe.

Hvaljen da si, moj Gospode, za brata vjetar,
za svako vrijeme i za zrak oblačan il’ vedar,
po kojemu svojim stvorovima hranu daješ svima.

Hvaljen da si moj, Gospode, za vodicu,
prekorisnu, poniznu i dragu, čistu nam sestricu.

Hvaljen da si, moj Gospode, za brata oganj,
što čini da nam noć svijetli uza nj,
a on je lijep, veseo i junačan i snažan.

Hvaljen da si, moj Gospode, za sestru našu majku Zemlju,
koja služi našem uzdržanju
i izvodi razno voće i šareno cvijeće i travu.

Hvaljen da si, moj Gospode, za one koji praštaju iz ljubavi Tvoje
i podnose slaboće, boli i nevolje svoje;
blago onima što pretrpe u miru,
jer Ti ćeš ih, Višnji, okruniti na svom piru!

Hvaljen da si, moj Gospode, za sestru našu Smrt ovoga tijela,
od koje da uteći će živa stvora nema;
teško onima koji umru u grijehu smrtnomu;
blaženi oni koje nađe u presvetomu hotijenju Tvomu,
jerbo tada druga smrt im zla ne sprema.

Hvalite, blagoslivajte Gospoda i zahvaljujte
Njemu i vrlo ponizno Mu služite!