Franjevačka klasična gimnazija u Sinju s pravom javnosti
Održana sjednica Vijeća nacionalnog ureda HBK za katoličke škole i ravnateljice/ravnatelje katoličkih škola

U srijedu 27. siječnja 2021. preko aplikacije Zoom održana je sjednica Vijeća HBK za katoličke škole kojoj su između ostalih nazočili uglavnom sve ravnateljice i ravnatelji katoličkih osnovnih i srednjih škola, kojih je u Republici Hrvatskoj trenutno dvadeset i četiri. Naglašavajući temeljnu ulogu nacionalnog Vijeća za katoličke škole pri HBK, a koja se sastoji u međusobnom povezivanju katoličkih škola i njegovanju posebnost katoličkih škola u odgojno-obrazovnom smislu, sve je nazočne uvodno pozdravio msgr. dr. Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje. Između ostaloga, msgr. Škvorčević je naglasio da se odgojno-obrazovna djelatnost može ubrojiti među one najdragocjenije ljudske djelatnosti, kojima se na planu sveukupnog pastoralnog rada Crkve želi posebice mlade ljude duhovno oblikovati slijedeći načela i vrjednote Evanđelja Isusa Krista. Msgr. Škvorčević je zahvalio svim ravnateljima, a preko njih i svim djelatnicama i djelatnicima katoličkih škola na svemu što poduzimaju i čine u cilju osobnog i stručnog osposobljavanja mladih ljudi koji su im povjereni i s kojima su svakodnevno u doticaju. Važno je biti međusobno povezan, biti s drugima u dosluhu, naglasio je o. biskup, jer samo tako, izmjenjujući sva životna i radna iskustva, možemo biti uspješni u svom odgojno-obrazovnom poslu. Katolička škola sa svim svojim programima i nadahnućima, zaključio je msgr. Škvorčević, jest zajednički projekt Crkve, kroz koji se na specifičan način pokazuje Isus Krist, uvijek živ i mladim ljudima zanimljiv.
Prigodno predavanje na temu „ Posebnost i perspektiva katoličkih škola“ održao je doc. dr. sc. Boris Vulić, urednik Vjesnika đakovačke biskupije. On je u svom izlaganju iznio tri bitne oznake današnjeg vremena; postmodernizam, relativizam i ideologiju tolerancije, a koje kao takve direktno uvjetuju odgojno-obrazovnu stvarnost. Ako je vjera samo privatna stvar pojedinca, ako je tzv. tolerancija samo „kontrolirana mržnja“, ako je sve relativno i ništa nije sigurno i apsolutno, onda je jasno da i različiti odgojno-obrazovni ishodi u katoličkoj školi teško mogu pronaći jasan i današnjem mladom čovjeku prihvatljiv izričaj, a da isti neće biti shvaćeni kao zadiranje u prostor osobne slobode.
Uz „vanjske“ otežavajuće čimbenike na planu odgoja i obrazovanja u katoličkoj školi, predavač Vulić je nabrojio i nekoliko slabosti suvremenog kršćanstva koje ne doprinose uspjehu katoličkih škola; površan i neobvezujući doživljaj Boga, Crkve, vjere…, stalni moralni kompromisi i prilagodbe, ravnodušnost kao stav… Ako vjernik ne shvaća ozbiljno Boga, neće ozbiljno shvaćati ni Crkvu ni svoje vjerničko poslanje. Od takve vjerničke neozbiljnosti i neiskrenosti ne možemo očekivati velike rezultate, pogotovo ne na polju odgoja. Samo zrela, odgovorna i dosljedna vjera može polučiti ozbiljne rezultate na polju katoličkog odgoja. Katolička škola ispunja svoju svrhu i svoju posebnost ukoliko omogućuje i potiče ljudski rast u vjeri. Ništa manje važno od sazrijevanja u vjeri nije ni drugi važni cilj katoličkog odgoja a to je rast u zrelom i odgovornom ljudskom zajedništvu, kojeg nema bez duha i osjećaja empatije, solidarnosti, spremnosti na pomaganje, na žrtvu…
U nastavku sjednice, tajnik Nacionalnog ureda za katoličke škole vlč. Holeš najavio je izradu Smjernica za izgradnju odgojno-obrazovnog identiteta u katoličkim školama i dopunu kurikula za potrebe katoličkih škola. Sjednica je završila prigodnom molitvom (papa Franjo, Molitva sv. Josipu u Godini sv. Josipa)