Kao idejni nositelji borbe u Cetinskoj krajini franjevački se profesori, osobito Ante Konstantin Matas, posebno angažiraju u predizbornoj kampanji. Matas se odmah nameće kao idejni prvak, a o njegovu utjecaju u Sinju i Sinjskoj krajini dovoljno govori podatak da ga je na dan izbora namjesnik Mamula na pet dana protjerao u Split. Nakon niza prijetnja, kleveta i zastrašivanja, narodnjaci ipak dobivaju izbore, nakon čijeg završetka autonomaši 4. srpnja 1870. napadaju kamenjem gimnazijsku zgradu

 

Franjevački profesori u Sinju, kao idejni nositelji borbe u Cetinskoj krajini posebno su se angažirali u predizbornoj kampanji. Među njima se posebno isticao Ante Konstantin Matas, koji se odmah nametnuo kao idejni prvak. Koliki je bio njegov utjecaj u Sinju i Sinjskoj krajini dovoljno govori podatak da je na dan izbora (18. ožujka 1861.) po nalogu namjesnika Mamule bio protjeran iz Sinja u Split gdje je morao proboraviti pet dana. U političku agitaciju uključili su se i ostali profesori.

 

Predizborna žestina

Žestinom su se isticali Jakov Grupković i Vinko Puljas, dok su Špiro Tomić, Vinko Šalinović, Šimun Milinović i Ante Jukić nastupali nešto umjerenije. Neki su sudjelovali (Matas, Tomić, Puratić) i u začinjanju i razrađivanju ideje o pokretanju narodnjačkog glasila koji će se pojaviti 1862. pod imenom Il Nazionale, u početku se skromnim hrvatskim Prilogom, a Matas je bio i među članovima utemeljiteljima Matice dalmatinske. Profesori su se angažirali i oko otvorenja narodne čitaonice u Sinju koja će postati glavno sastajalište narodnjaka. Njezina uloga u procesu narodnog buđenja u Sinju nije izmakla osjetljivosti ugroženog autonomaškog protivnika koji je odmah u početku protiv nje razvio žestoku kampanju. Zbog svega toga na udar je došla i cijela Gimnazija, kojoj su zagorčavali život neprestanim napadajima i klevetama talijanaški listovi Il Dalmata i La Voce dalmatica.

Nakon izbora 1864. talijanaške su vlasti tužile franjevce u Sinju vladi u Beč, Svetoj Stolici i generalu Reda u Rim da bune narod baveći se politikom. Posljedica tih optužba bila je da je na sastanku Financijskog odbora središnje vlade u Beču, na intervenciju sinjskog zastupnika Alesanija i samog kancelara Schmerlinga, odbijena molba za pomoć od 4000 forinta za učilišta Provincije Presv. Otkupitelja. Schmerling je za potporu svojih argumenata tvrdio kako su se franjevci kod posljednjih saborskih izbora 1864. pokazali kao neprijatelji vlade, Austrije i cijele carevine. Uoči izbora 1865. i 1867. autononomaši su se žestoko okomili na Matasa, Tomića, Grupkovića, Šalinovića i Milinovića optužujući ih da se miješaju u politiku, da bune narod.

 

Autonomaške spletke

Početkom lipnja 1867. piše list II Nazionale: Pače se čini da je u Sinju organiziran podružni odbor sa zadaćom da uništi ovu gimnaziju, ocrnjujući njezin profesorski zbor što se usuđuje nazvati hrvatskim i što vrši obuku na hrvatskom jeziku.(…) Po broju kvalificiranih profesora za njom zaostaju sve gimnazije u Dalmaciji, osim zadarske (dakle, splitska, šibenska, korčulanska, kotorska i isusovačka u Dubrovniku), a po uspjehu u nauku nadilazi i zadarsku jer se u njoj nastava vrši na jeziku koji svi razumiju. U tom pogledu može se mjeriti s prvim bečkim gimnazijama.

Dok su dopisnici Il Dalmate tražili da se Gimnazija ukine, autonomaški članovi općinskog vijeća u Sinju uspjeli su joj svojim spletkama uskratiti godišnju pomoć od 800 forinti. Zbog nezavidna položaja u kojem se Gimnazija našla, dopisnik Narodnog lista konstatira: Već su dvije godine što su glavate aždaje zinule da proždru ovu žišku hrvatske prosvjete. Njihovo Trubilo Dalmata himbenimi osvadami s jedne strane, a pristaše mu čestimi tužbami na obćinu Zadar, Beč i čak Rim s druge strane, skastili biše da je obore.

 

Požrtvovni franjevci

Kad je 1. rujna 1869. u Sinj došao zagriženi autonomaš, novi poglavar Laneve, autonomaši mu priređuju svečani doček, dok ga franjevci upadljivo bojkotiraju. Matas, Grupković i Puljas sa strane su vikali na ljude što idu za austrijskom i dalmatinskom zastavom, a zatim su iz protesta naručili vino, skupili narod i priredili kolo u samostanskom dvorištu. Zbog toga je Laneve poslao Namjesništvu krvavu tužbu proti ovim gimnazijalnim učiteljim.

Nakon općinskih izbora u Sinju 1869., kad se formira nova narodnjačka općinska uprava, talijanaški se listovi svom žestinom okomiše na profesore okrivljujući ih da su sinjski kotar pretvorili u svoj feud. Prije saborskih izbora namjesnik je Fluch 18. lipnja 1870. upravio Provincijalatu službeno pismo u kojem zahtijeva da se franjevci uzdrže od svake agitacije, jer imaju velik upliv na seosko stanovništvo. Nakon mnogih prijetnja, kleveta i zastrašivanja, narodnjaci su ipak dobili izbore. Po završetku izbora autonomaši 4. srpnja 1870. napadaju kamenjem gimnazijsku zgradu. Tuča kamenja padala je na prozore gimnazije na kojima su stajali neki fratri.

Sinjski autonomaši svojim tužbama, prijetnjama i pogrdnim člancima nisu postigli željeni uspjeh, ali su ostavili nepobitne dokaze o nesebičnu i požrtvovnu radu franjevaca za nacionalni i kulturni preporod Sinja, Cetinske krajine i Dalmatinske zagore.

 

Prethodno: 3. U borbi za narodni preporod

Sljedeće: 5. Carsko-kraljevska niža gimnazija