Nakon Prvoga svjetskog rata Gimnazija prolazi jedno od uspjenijih razdoblja i dobiva javnost rada. Nakon Drugoga svjetskog rata vlast nacionalizira gimnazijsku i sjemeninu zgradu, vie profesora je uhi?eno, a neki su bez su?enja i pogubljeni. U strahu od jugokomunisti?ke vlasti Provincija privatni rad Gimnazije dislocira u samostanima u Sinju, Makarskoj, Visovcu i Zagrebu. Tek u neovisnoj Republici Hrvatskoj vra?a joj se pravo javnosti i neometan odgojno-obrazovni rad i dostojanstvo

I nakon Prvoga svjetskog rata Gimnazija nastavlja djelovati odvojeno: u Sinju prvih est razreda, a dva zadnja (filozofija) u Zaostrogu do 1927., kad se opet okupljaju u Sinju. Godine 1929. izglasan je zakon po kojem su trebale biti ukinute privatne kole. No, intervencijom crkvenih vlasti spaene su one kole koje se programom mogu uprili?iti dravnim kolama. Stoga su i franjevci u Sinju nastojali to posti?i. Zato su prvotno dobili odluku o pravu javnosti cijele Gimnazije, ali su smjeli primati samo vlastite pitomce, a ne i vanjske ?ake. Ipak, 1929. pravo javnosti je potegnuto samo na prva dva razreda. Te godine Gimnazija iz pala?e na sredinjem gradskom trgu prelazi u prostorije Sjemenita kraj Alkarskog trkalita.

Dobivanje djelomi?ne javnosti i tenja da se ona proiri na sve razrede poticali su na to bolji rad nastavnika tako da je to bilo jedno od uspjenijih razdoblja u povijesti Gimnazije. Uo?i Drugoga svjetskog rata Gimnazija je nakon podue borbe poravnala, napokon, sve nesuglasice koje su postojale izme?u nje i dravnih kolskih zakona i 1939. dobila javnost za sve razrede. Ula je u Nezavisnu Dravu Hrvatsku s puno nade i o?ekivanja koje ratni vihor nije ispunio.

Rasprena gimnazija

Vihor tragedije hrvatskog naroda krajem Drugoga svjetskog rata, osobito u svibnju 1945., ponio je sobom i Franjeva?ku gimnaziju. Jugokomunisti?ka vlast ukinula je javnost svih privatnih kola, nacionalizirala gimnazijsku i sjemeninu zgradu, vie profesora je uhi?eno, a neki su i pogubljeni bez su?enja. ive?i u strahu da boljevi?ke jugoslavenske vlasti potpuno ne onemogu?e daljnje kolovanje redovni?kih i sve?eni?kih kandidata, uprava Provincije, uz golem samoprijegor cijele zajednice, organizira privatni rad Gimnazije u samostanima u Sinju, Makarskoj, Visovcu i Zagrebu, vra?aju?i se opet na rasprenu gimnaziju, kao pred 110 godina.

Premda porazbacana, kao membra disiecta, na vie mjesta, u vie franjeva?kih samostana, po svojim koncepcijama odgoja i obrazovanja bila je jedinstvena, homogena. Napokon, nakon dugogodinjeg lutanja, svi su se razredi nali ponovno u Sinju 1962. pod nametnutim imenom Franjeva?ka srednja kola za spremanje sve?enika. Za njezin donekle normalan rad izgra?ena je u sklopu samostana nova zgrada, tre?a po redu. ive?i pedesetak godina u anonimnosti, bez prava javnosti, Gimnazija se uspjela odrati i do?ekati kona?nu pobjedu.

Priznato dostojanstvo

U neovisnoj Republici Hrvatskoj vra?eno joj je pravo javnosti i pravo na neometan odgojno-obrazovni rad i dostojanstvo u Sinju. Od 1992. Gimnazija je ponovno u svojoj zgradi kod Alkarskog trkalita i ulazi u sustav kolstva Republike Hrvatske kao privatna katoli?ka kola pod svojim pravim imenom Franjeva?ka klasi?na gimnazija u Sinju s pravom javnosti.

Otada osim redovni?ko-sve?eni?kih kandidata koluje i mladi?e i djevojke koji se spremaju za razli?ita svjetovna zvanja. Ona je ?asni nastavak prolosti ili povijesnosti ivota jedne institucije koja je vie od stolje?a i pol ivjela punim ivotom, cvjetala i rasla, plodila se u neprekinutu nizu vremena i irini prostora svjedo?ila da je mogu?e ivjeti ?asno i poteno, humano i kr?anski i, usprkos svemu, opstati i ra?ati obilatim plodovima uma i srca.

Usprkos udarcima raznih vlada, palea, siromatva i ratova Gimnazija se odrala jer su, uz sve nedostatke, franjevci posjedovali duh portvovnosti i rtve odakle su crpili snagu u franjeva?koj jednostavnosti i neodoljivoj sraslosti s narodom, s pukom i njegovim vrletima, za koga su zapravo i osnovani.

Franjeva?ka savjest

Kad danas hladno i trijezno pokuavamo sagledati vie od stolje?a i pol gimnazijske nastave na hrvatskom jeziku, prve takve vrste u Dalmaciji, ne moemo a da s velikim veseljem ne ustvrdimo kako je Gimnazija sretno izbjegavala sve opasne zamke nekriti?nog ruenja tradicije i bezvrijednog prihva?anja svih novotarija koje i danas drmaju srednjim obrazovanjem u naem drutvu. Franjevci su eljeli da ova Gimnazija na tradicionalnim vrjednotama predstavlja sliku njihove franjeva?ke svijesti. To moemo zahvaliti dalekovidnoj razboritosti profesora koji su u burnim godinama razli?itih promjena uspjeli odnjegovati i sa?uvati sadraje klasi?nog obrazovanja, ?ime se mnoge sli?ne sredine ne mogu podi?iti.

Trae?i i danas svoje mjesto pod suncem u umi novih programa, Gimnazija trajno korespondira s prolo?u, koja joj omogu?ava da bolje shvati sadanjost, pripremaju?i se da bez velikih bojazni do?eka i zahtjevnu budu?nost. Tako je, slave?i 2004. godine 150. obljetnicu javnosti, ova prva gimnazije u Dalmaciji s hrvatskim nastavnim jezikom na tu ?injenicu gledala ne kao na vrjednotu ?asne starine nego prvotno kao na ivotvornu tradiciju, koja joj o?i otvara za sadanjost i okre?e ih budu?nosti.

Prethodno: 6. Pokuaj ponovnog dobivanja prava javnosti

Sljede?e: 8. Znanstveni i spisateljski rad profesora

 

Kalendar k. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas128
Ovaj mjesecOvaj mjesec2625
UkupnoUkupno891324

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 15