Potkraj 19. stolje?a uslijed nadolih reforma nastaje pomutnja u Franjeva?kom redu i Provinciji Presv. Otkupitelja, zbog ?ega neki od profesora 1898. naputaju i Red i Gimnaziju. Rui se i patrijarhalni na?in ivota, s ateizmom iri se i unitaristi?ko jugoslavenstvo, ali nazo?nost franjevaca na selu i njihova uloga tuma?a i nositelja duhovnih potreba, tradicije i narodnosti ?uva im ognjita. Mnogi franjevci u Kraljevinu SHS gaje velike nade, ali ih tvrdoglava unitaristi?ka upornost velikosrpske monarhije ubrzo osvje?uje

Franjeva?ka provincija je u vie navrata u vezi s Gimnazijom traila od vlade da se postara da ovaj privatni zavod sasvim neizumre na veliku tetu cielog prekozagorskog pu?anstva, koje, kao i ostali, ima pravo na moralnu i materinsku prosvitu. Razapeta izme?u nedostatnih mogu?nosti i strogih dravnih propisa i nerijetko pretjeranih zahtjeva traila je da se Gimnazija proglasi javnom ustanovom ili da joj se barem udijeli pomo?. Kako je uvijek dobivala negativan odgovor, morala se, uz velika odricanja, osloniti na vlastite snage. Slala je ljude na razna sveu?ilita u nadi da ?e Be? ipak gimnaziji dati javnost.

Reforma Reda i teko?e

Potkraj 19. stolje?a Provincija je osposobila nekoliko profesora vjeruju?i da ?e Gimnazija kona?no dobiti pravo javnosti. No uslijed novih nadolih reforma nastala je prava pomutnja i u Franjeva?kom redu i u Provinciji Presv. Otkupitelja. Nastojanje tzv. vertikalaca da se prihvati reforma vitae communis, koja je nastojala da ograni?i ivot franjevaca unutar samostana i usmjeri ih prema kontemplativnu na?inu ivota, ostavilo je duboke oiljke na licu Provincije.

Nekolicina osposobljenih profesora nije pristala na reformu te 1898. naputa Red i Gimnaziju. Nakon njihova istupa sruila se i svaka mogu?nost da Gimnazija dobije pravo javnosti. Provincija postaje sve nepovjerljivija prema sveu?ilitima u Austriji, odakle su se vra?ali studenti liberalnijih pogleda olako naputju?i Red. Zato ih ubudu?e alje na sveu?ilita u Mnchen, Fribourg, Pariz, Louvain, Zagreb i Ljubljanu.

Vremena se mijenjaju, polako se rui patrijarhalni na?in ivota, odnosno tradicijom usmjereno drutvo, to u svakodnevnoj praksi osje?aju i franjevci. Po?inju se otvarati razne stru?ne kole (trgova?ke, obrtne, poljoprivredni te?ajevi), to je imalo stanovitu privla?nu snagu i utjecaj i na seosku mlade. Povezanost sela i grada postala je ja?a, tako da dalmatinsko drutvo unutar sebe postaje diferenciranije nego to je bilo prije.

Nositelji duhovnih potreba

Po?etkom 20. stolje?a demokratski listovi, s ciljem ruenja autoriteta Crkve u narodu, izrugivaju vjerske istine ire?i ateizmom i unitaristi?ko jugoslavenstvo, to se u seoskoj sredini Dalmatinske zagore, koja je tek izlazila iz rodovske zajednice, moralo ?initi skandaloznim, ruila?kim i nemoralnim. Sama nazo?nost franjevaca na selu i njihova uloga tuma?a i nositelja duhovnih potreba, njihova uloga prijenosnika zdrave tradicije i narodnosti davala im je veliku prednost pred demokratima.
Iako na politi?kom planu postaju neto suzdraniji nego npr. ezdesetih i sedamdesetih godina 19. stolje?a, priklanjanjem pravakim ili tzv. mladim silama uvelike oivljavaju radikalizam u opoziciji Be?u i na taj na?in pokre?u s mrtve to?ke aneksionisti?ke tenje Dalmacije prema Zagrebu i jedinstvu Hrvatske. Osim angamana na politi?kom polju, franjevci se posebno angairaju na duhovnome i socijalnom podru?ju. U formiranju zadruga konkretnim radom, pisanjem stru?nih ?lanaka i broura daju velik doprinos op?em razvoju zadrugarstva u Dalmaciji.

Novi uspon i nove teko?e

Zbog pove?anja broja ?aka sagra?ena je nova sjemenina zgrada (pokraj Alkarskog trkalita) koja je 1908. godine sve?ano blagoslovljena. U me?uvremenu po?inju s razli?itih sveu?ilita pristizati nove osposobljene snage s kojima je u Gimnaziji protekla nova svjea krv. Odlu?ili su podignuti stru?nu razinu Gimnazije i s obzirom na naobrazbu i s obzirom na odgoj pitomaca. Me?utim, ratne strahote uvelike su usporile njihova nastojanja, a i oni najrevniji ?lanovi zajednice bojali su se prolih iskustava i neodre?ena poloaja takvih kola u novoj dravi. Nakon mnogih natezanja Sinj ?e 1921. dobiti dravnu Realnu gimnaziju, a Provincija ?e izgubiti nekoliko kvalificiranih profesora.

Nakon duga neravnopravna dijaloga s ne ba naklonom Austrijom, mnogi su franjevci s ra?anjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca gajili velike nade, kako zapisa fra Karlo Eterovi?, da ?e iz orijakog krvarenja i Hrvati dobiti svoja narodna prava i svoju pravu samostalnost. Me?utim, to se vrlo brzo pokazalo kao puka iluzija. Tvrdoglava unitaristi?ka upornost velikosrpske monarhije ubrzo je osvijestila i one manje vidovite. Kraj imperija nije u isto vrijeme zna?io i kraj nepravdama; nova Kraljevina SHS bila je samo nastavlja? jo stranijeg nasilja i nepravde. Svi su uvidjeli da je iskren zanos jedno, a gruba prisila i kraljevski kundaci drugo.

Ustrojstvom nove vlasti, kada su Hrvati izgubili sve zna?ajke svoje stoljetne dravnosti, redovnici su ocrnjivani, a neki su i tekim progonima izvrgnuti, no Provincija, svjesna svog narodnog vjekovnog reda, ?ista u savjesti, radila je i dalje bez buke i hvastanja za dobro svoga naroda (K. Eterovi?). I dalje je traila i nalazila oslonac u skromnim, ali neiscrpnim snagama svoga puka.

Prethodno: 5. Carsko-kraljevska nia gimnazija

Sljede?e: 7. Dobra i loa razdoblja

 

Kalendar k. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas127
Ovaj mjesecOvaj mjesec2624
UkupnoUkupno891323

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 13