3. U borbi za narodni preporod

Vrativi se sa studija u Be?u, svestrano obrazovan, neustraiv, nacionalno svjestan i nekompromisan, fra Ante Konstantin Matas 1860. tiska brouru Glas hrvatsko-slovinski iz Dalmacije, koja je bila, po rije?ima fra Stjepana Zlatovi?a, iskra koja pade u skriveni lagum narodnih dumana i ujedno po?etak narodne borbe kod nas. Bajamonti ju je nazvao odvratnom knjiicom, na to Matas 1861. odgovara brourom ilo za ognjilo spo?itavaju?i mu da s ostalom autonomakom klikom otvoreno radi protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom

Dok su se tridesetih i ?etrdesetih godina 19. stolje?a zagreba?ke dvorane orile budnicama i davorijama, ilirske su se ideje stidljivo probijale u junoj Hrvatskoj, ali nisu imale dovoljno snage da se rasplamsaju. Zov bra?e preko Velebita na sjedinjenje naiao je na ?vrstu zapreku oligarhijskog sloja koji je u politi?ki ivot stupio pod devizom dalmatinske autonomije.

Borbeni Matas

Ti stidljivi proplamsaji ipak su u Dalmaciji pripremili podlogu preporodnoj akciji koja ?e pokrenuti iroke narodne slojeve nakon obnove ustavnog ivota u Monarhiji 1860./61. godine. Tada ?e se pokrenuti lavina zbivanja koja ?e dovesti do idejnog razgrani?enja i polemi?kih sukoba, koji su se razbuktali pred izbore 1861. godine. U polemiku su se uklju?ili i profesori Franjeva?ke gimnazije kao pripadnici ueg Pavlinovi?eva kruga. Oni ?e u sku?enim prilikama u Dalmatinskoj zagori preuzeti ulogu pu?ke inteligencije te perom i jezikom s autonomaima zametnuti ljuti boj, bore?i se za svakog ?ovjeka, za svaku pu?ku kolu, za svaku op?inu.

Fra Ante Konstantin Matas, koji se upravo bio vratio sa studija u Be?u, svestrano obrazovan, neustraiv, nacionalno svjestan i nekompromisan, tiska brouru Glas hrvatsko-slovinski iz Dalmacije (1860.), koja je bila, prema rije?ima fra Stipana Zlatovi?a, iskra koja pade u skriveni lagum narodnih dumana i ujedno po?etak narodne borbe kod nas. Bajamonti je tu brouru nazvao odvratnom knjiicom, na to ?e mu Matas odgovoriti 1861. brourom ilo za ognjilo, spo?itavaju?i mu da s ostalom autonomakom klikom otvoreno radi protiv sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom ire?i mrnju na sve to je hrvatsko. Kad danas ?itamo te tekstove, s udivljenjem se pitamo otkuda tome ?ovjeku i njegovim kolegama tako snana i izvorna nacionalna svijest poslije tolikih stolje?a talijanskog zatiranja svega to nije bilo talijanskog srca i uma.

Marul kao argument

Matas poru?uje Bajamontiju i talijanaima svih boja: Mi ?astimo savist (coscienza), da smo narod Hervatski imenom, jezikom, krvi i obi?ajem, da nas ima proli 400.000, da vam nismo robovi ve? sugra?ani, da s vami imamo jednake dravne terete (aggravi), s toga zahtivamo i jednaka prava (diritti). Jadranska isto?na obala nije talijanska kao to ni Jadransko more nije talijansko: Ako Hervati ili Slovinci nikad se na obale i otoke jadranske ne razpruie kako se je to dogodilo, da su najstariji Hervatski pismeni spomenici pisani ba u primorju ili na otocim...

Da su tu od davnine Hrvati, a ne Dalmatinci, i da je to stanovnitvo svoj jezik nazivalo hrvatskim jezikom, Matas se slui argumentom knjievnog i znanstvenog stvaralatva koje je nastalo na tom podru?ju: ...pogledajmo samo naslove nikih naih knjievnih dila, n. p. Historie svete udovice Judite, u versih Hervatski sloena od Marka Marula Splitjanina 1501. Pistule i Evangelja... Hervatskim jezikom stuma?ena od Fr. Bernardina Splitjanina 1495. Poviest Vandjelska u Hervatski spivana od J. Kavanjina Kaugrosovi?a vlastelina Splitskoga... i mnoga druga.

Protiv nezakonja

Matas se ne oslanja samo na knjievna djela ve? protivnike upu?uje na narod: ...ve? upitaj one Tvoje varoane, Solinjane, Kasteljane, Polji?ane, Cetinjane, Zagorane, u jednu ri? jednog po jednog raspitaj sve nae teake, koji skula talianskih nepohadae, kojim jezikom govore? Odgovorit ?e Ti: Hervatskim. Upitaj one, to no nose tisne ga?e, cerljene kape, je?erme i haljetke, kako se zove ona nonja, oni kroj odi?e? Odgovorit ?e Ti: Hervatski. A zna li Gospodine, da to mi zovemo Hervatski ili Horvatski, Hrvatska ili Horvatska zemlja, to Latini zvae Chorvatus, Chorvatia, to u vaem jeziku talianskom, zvoni Croato, Croazia? Kako dakle moe re?i: Dalmazia non era Croata? (...) Kako u molbenici na Cara moe re?i, da bi ga privario, tko bi mu rekao, da je Dalmacija za sdruenje s toga, to ve?ina Dalmatinaca govori nikim jezikom Slovinskim; kad Ti sva proastnost, kad Ti cila sadanjost, kad Ti 400.000 cerljenih kapa protivno svido?i, da oni ne govore nikim jezikom Slovinskim, ve? izvistno i istinito govore jezikom Hervatskim i ivu po Hervatskom obi?aju?

Matas je estoko reagirao protiv nametanog principa o pravu bogatijega i obrazovanijeg sloja, te je dominaciju talijanskog i talijaniziranog sloja u Dalmaciji smatrao nezakonitom jednako kao gospodstvo Osmanlija i poturica nad bosanskom rajom. U sjedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom vidio je jedinu luku spasenja za nau od vas (dalmatinskih Talijana) potla?enu narodnost. U politi?ku agitaciju uklju?ili su se i ostali profesori zbog ?ega je na udar dola cijela Gimnazija, koju je Matas nazvao narodnom zaklonicom, gdje slana i otrovni vjetrovi ne mogu unititi kitu hervatsko-dalmatinske mladei.

Te su dvije Matasove knjiice samo bljesak onoga dugotrajnog napora franjevaca Franjeva?ke provincije Presv. Otkupitelja na o?uvanju hrvatske svijesti u vrlo nepovoljnim politi?kim prilikama kroz dugi niz godina u junoj Hrvatskoj.

Prethodno: 2. Hrvatski kao nastavni jezik

Sljede?e: 4. Franjevci narodnjaci na izborima

 

Kalendar k. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas19
Ovaj mjesecOvaj mjesec2931
UkupnoUkupno891630

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 7