2. Hrvatski kao nastavni jezik

Jedina me?u sli?nim kolama u Dalmaciji, Franjeva?ka gimnazija po?inje odgajati i obrazovati mlade narataje u zapostavljenu, odba?enu i prezrenu hrvatskom jeziku, slabo zastupljenu u osnovnim kolama. Porobljiva?ki jezik stranaca talijanaa i autonomaa doivljavao se kao sredstvo narodnog otu?enja i preprekom nacionalnom bu?enju, a franjevci su bili uporni u upotrebi narodnog jezika i upotrebljavali su ga u svim zgodama, ?uvali i njegovali kao dragocjeno blago nau lipu ri? rvacku

U moru talijantine, talijanske kulture i talijanskog mentaliteta u obrazovanim slojevima drutva - i protuhrvatske i civilne i crkvene politike - jedina me?u sli?nim kolama u Dalmaciji - Franjeva?ka gimnazija po?inje odgajati i obrazovati mlade narataje u tom zapostavljenu, odba?enu i prezrenu hrvatskom jeziku. Ispo?etka je, dodue, jo do 1857. godine, u Gimnaziji bio dvojezi?ni nastavni sustav. Razlog je bio nedostatak priru?nika na hrvatskom jeziku i dio ?aka iz primorskih mjesta, koji nisu razumjeli hrvatsku terminologiju, jer su zavravali pu?ke kole na talijanskome jeziku. Hrvatski je ina?e bio slabo zastupljen u osnovnim kolama, a i tamo gdje se nastava odravala na hrvatskom jeziku ?inilo se to vrlo loe.

Polemike s autonomaima

Bilo bi bolje da se ni takva nastava ne odrava jer bar ne bi neuki i mu?avi talijanski metri ulijevali djeci mrnju napram jeziku i kvarili jim ono poznanstvo jezika to su ?isti s materinskih usta nau?ili (A. K. Matas). Tome se ne treba ?uditi ako znamo da je npr. u Sinju pohrva?enje nastave u nioj osnovnoj koli, koja je bila temelj gimnazije, provedeno tek 1861. godine, ali je i tu bilo otezanja. Svakako, Gimnazija je pospjeila proces pohrva?enja osnovnih kola u zagorskom dijelu Dalmacije jer su dravne vlasti nare?ivale da u njima mora apsolutno biti hrvatski, jer se pripravnicima za carsko-kraljevsku gimnaziju daju od samog po?etka prvi pojmovi i prvi nauk na hrvatskom jeziku.

Matas je kao ravnatelj Gimnazije 1860./61. s autonomaima vodio polemi?ke rasprave o temeljima nacionalne kulture, pri ?emu je teite stavljao upravo na pitanje jezika te kulture. Zapravo, on je ?itavo podru?je kulture, uklju?ivi i pitanje tipa knjievnog jezika, podvrgnuo potrebama nacionalnog integracijskog procesa kako ga je sam shva?ao kao predstavnik pu?ke inteligencije. Kao gorljiv narodnjak izraavao je misao da vii slojevi, kao oni koji imaju ulogu stvaranja nacionalne kulture, mogu prave kulturne i specifi?ne nacionalne vrijednosti stvarati samo na narodnom jeziku i nadovezuju?i se na izvorne kulturne vrijednosti puka.

Upornost franjevaca

Zato je, kao i svi ostali franjeva?ki profesori, pisao jezikom s elementima tokavske ikavice narodnog jezika s podru?ja na kojem je ivio. Talijanski porobljiva?ki jezik doivljavao je kao sredstvo narodnog otu?enja i preprekom nacionalnom bu?enju. Bio je to jezik stranaca talijanaa i autonomaa, jezik vlasti, gradova i gospode, jezik koji je izazivao odium i nacionalnu podjelu.

Talijanskom je priznavao samo prakti?nu vrijednost i izjavljivao: Tvrdim, da mi moemo biti izobraeni i sre?ni, bez talijanskog jezika, odnosno: priznajem, da je dobro znati i ciganski a kamoli ne jezik svojih susjeda, ter radi ob?enja trgova?koga, da je i talijanski gdjekojem Dalmatincu potrebit. Hrvatski se jezik moe razvijati samo pod uvjetom ako je jezikom javnim i slubenim. On najbolje izgra?uje, dostojanstvo i narodni ponos. Njegovo uvo?enje u javni ivot jest preduvjet da se obi?ni puk zagoji u narodnom duhu, da dozori za politi?ki ivot i tako postane bazom nacionalnog i politi?kog jedinstva.
Franjevci su ina?e bili uporni u upotrebi narodnog jezika. Upotrebljavali su ga u svim zgodama i inzistirali da se zakonska prava iskoriste u svakoj prigodi. Tako, npr., o Matasovoj upornosti svjedo?i zgoda sa sve?anog ru?ka odranog u Sinju u povodu pobjede koaliranih narodnjaka i liberalnih autonomaa na op?inskim izborima 29. listopada 1865. godine. Matas je na talijanske nazdravice Bajamontiju odgovarao hrvatski sve dotle dok i Bajamonti kona?no nije na hrvatskome nazdravio Sinju i juna?kim Cetinjanin.

"Lipa ri? rvacka"

U ono vrijeme kada su hrvatski filolozi kona?no rjeavali pitanje hrvatskoga knjievnog jezika i pravopisa franjevci su bili veliki protivnici hrvatskih vukovaca. Polaze?i sa stajalita da su Hrvati tokavci u najve?oj ve?ini ikavci, smatrali su ijekavski govor nehrvatskim govorom pa su ikavski govorili i u privatnom obra?anju, a oni najuporniji i u koli.

Kada nakon proivljenih epoha ilirizma, slavjanstva i jugoslavjanstva, doivismo, Bogu hvala, da, iza nespretna srbo-hrvatstva i iza maglovita bezimena narodnjatva, po?ela nam svi?ati zora hrvatske svisti, svisti svoga narodnog imena, vrime bi bilo da se hrvatskoj svisti dade oduka i u narodnom izgovaranju svoga jezika: da i govorom pristanemo biti srbohrvati.

Takvo miljenje nije zastupao samo fra Gabrijel Purati?. Ni prije ni poslije njega, pa ni onda kada se uo?i Prvoga svjetskog rata intenzivirala zamisao stvaranja jedinstvenog jezika, ne?emo susresti ni jednog franjevca Provincije Presvetog Otkupitelja koji je revnovao oko jedinstva jezika. Ponuda Jovana Skerli?a iz 1913. da se Hrvati odreknu ijekavice a Srbi ?irilice i ujedine se u jedinstven jezik nije mogla biti privla?na franjevcima jer su bili podrijetlom iz kraja gdje je ikavica u raznim spletovima politi?kih zbivanja jasno ozna?avala i narodnu pripadnost i raspoloenje. I dalje su ?uvali i njegovali dragocjeno blago, nau lipu ri? rvacku koja je od samih po?etaka bila gajena na njihovoj Gimnaziji, ognjitima i u crkvama.

Prethodno: 1. kolstvo u Franjeva?koj provinciji Presvetog Otkupitelja

Sljede?e: 3. U borbi za narodni preporod

 

Kalendar k. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas116
Ovaj mjesecOvaj mjesec2613
UkupnoUkupno891312

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 9