Ljetna škola u Bielefeldu

Učenica IV. b razreda Matea Rančić osvojila je stipendiju koju joj je dodijelio Goethe institut, te tako dobila sam priliku 2. kolovoza otići u ljetnu školu u njemački grad Bielefeld. Profesorica njemačkog jezika Mihaela Miloš primjetila je trud i zalaganje učenice na satovima njemačkog jezika te ju je obavijestila o mogućnosti dobivanja stipendije, a sve što je bilo potrebno jest napisati motivacijsko pismo Goethe–institutu. Nekoliko tjedana kasnije Matea je dobila obavijet da je primljena. U Njemačkoj je provela tri tjedna.

 

To mi je iskustvo pomoglo da upoznam vršnjake iz cijelog svijeta i njihovu kulturu. Naravno, krajem drugog tjedna pisala sam i položila  B2 koji mi može  biti od velike pomoći u budućnosti . Test sam riješila s velikim uspijehom.
Nakon tri provedena tjedna u Njemačkoj vratila sam se s nevjerojatno lijepim uspomenama jer sam stekla nove prijatelje.  Svaki sam dan prisustvovala četverosatnoj nastavi gdje smo na njemačkom jeziku vodili rasprave, učili gramatiku i prolazili kroz pripreme za dolazeći ispit. Nastava nam uopće nije bila dosadna, štoviše, uživala sam jer se nastava  temeljila na principu raspravljanja o  svakodnevnim životnim temama koje nas zanimaju što nam je davalo osjećaj da ne učimo za školu nego za život.
Ostali stipendisti su dolazili iz raznih zemalja, sa svih strana svijeta. Iz europskih zemalja dolazili su iz Francuske, Mađarske,Ukrajine. Iz Azije su došli naši vršnjaci iz Indonezije, Kine, Sri Lanke, iz Afrike  vršnjaci iz Malawie, Egipta, Gibuttija... Bilo ih je puno, da bismo ih lakše zapamtili smišljali smo nadimke za njih. Djevojku sa namrštenim izrazom lica zvali smo Veseljka, mladi Kinez koji je često nosio kabanicu duginih boja dobio je nadimak Spektar. Drugog Kineza nazvali smo ŠaŠ zbog odijela-pidžame šahovskog uzorka kojeg je nosio svaki dana, a djevojku iz Egipta zbog  njene  ljepote nazvalie smo Pocahontas.
Svi stipendisti bili su smješteni u modernom opremljenom internatu u sklopu  kojeg smo imali još i igraonicu, cafe bar, kantinu te veliko igralište koje je okruživalo cijelu zgradu. Bili smo samo desetak minuta udaljeni od centra grada, a samo nekoliko minuta od parka s jezerom i šumom koju su krasile kule s vidikovcem.
Uz mnoge izlete i manifestacije sudjelovali smo i u Landerabendu. To je večer koju organizira Institut te svaka nacija pretstavlja svoju zemlju kroz prezentaciju, ples, pjesmu  i tradicionalnu hranu.
Posjetili smo tvornicu Dr.Oetkar, muzej čokolade, sportski muzej, vidjeli visoke gotske katedrale, kupali se u bazenima, posjećivali kina, zabavne parkove i zoološki vrt.
Svake smo nedjelje mogli prisustvovati svetoj misi, a često smo odlazili na alternativne treninge boksa, fitnessa, zumbe, wellnesa, vožnju kanuuom i penjanje.
Subotom smo  obilazili veće gradove poput Kolna i Munstera i iskoristili priliku za šopingiranje i razgledavanje gradova. Navečer bi imali partije s određenom temom tipa black and white party, flirt party te pidjama party.
Zadnji  party bio je i najtužniji jer se održao posljednje večeri .Nakon trotjednog boravka ondje, svi smo se zbližili, a rastanak nam je teško pao. Ipak, kad sam stigla na dubrovači aerodrom shvatila sam da, iako su naši novi prijatelji na drugom kraju svijeta povezuju nas brojne i lijepe uspomene kojih ćemo se rado sjećati te ih uvijek držati blizu srca.

Matea Rančić, IV.b

 

Kalendar šk. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas107
Ovaj mjesecOvaj mjesec5331
UkupnoUkupno668719

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 78