Franjeva?ka je gimnazija u Sinju imala sre?u da joj je ve? od 1860. godine ravnateljem bio mlad, naobraen, poliglot, poduzetan, hrabar i nacionalno svjestan fra Ante Konstantin Matas. Sebi je stavio u zadatak podi?i gimnaziju na najviu mogu?u razinu, oko ?ega se netedimice trudio. Silnom uporno?u uspio je namaknuti sredstva te 1868. godine obnoviti i urediti u?ionice i druge potrebne prostorije, u zgradi koja je ina?e bila neprikladna za tu namjenu, i pribaviti najnunija nastavna sredstva i pomagala.

Svjestan mo?i i svrhe simbola, Matas je dao da se izradi i na strop sve?ane gimnazijske dvorane postavi pet medaljona (promjera 90 cm). Na ?etiri od njih dao je naslikati velikane hrvatske povijesti i kulture koji su prema njegovu miljenju primjeri ?etiriju temeljenih vrlina: dvojicu koji su se ma?em borili za slobodu svoga naroda i dvojicu koji su ga pou?avali i duhovno uzdizali pisanom rije?ju, lijepom knjievno?u, pjesnitvom. Na peti je stavio duh vilinski kao simbol narodnog pjesni?kog nadahnu?a koji dri otvorenu knjigu u kojoj pie geslo: Umietan srietan (slobodnije prere?eno: Sretan je tko umije, tko znade).

Bio je to po?etak jednoga kratka, ali sretna razdoblja u ivotu Gimnazije. Zgrada je obnovljena, profesorski zbor izvrsno sastavljen, svih osam razreda prvi put upotpunjeno, Gimnaziji osigurana redovna dravna potpora, ugled prve hrvatske gimnazije u Dalmaciji i njezina Ravnatelja priznat na daleko sve je to davalo najljepe nade u sve sretniju budu?nost, i mi potpuno shva?amo zanos, s kojim je na sve?anosti obnovljene gimnazije Matas odrao jedan od svojih najljepih govora (fra S. Petrov, 1940.).

Iako je gimnazija kao javna kola tada postojala ve? 14 godina, Matasov govor odjekuje programski pa je Gimnazija do danas tijekom svoje teke, ali nesumnjivo plodne, povijesti stalno crpila snagu i viziju iz ideja koje je tom prigodom Matas govorni?ki maestralno artikulirao.

"?etri temeljne kreposti"

Donosimo izvatke koji obrazlau sadraje spomenutih medaljona. Oni su sa?uvani, jednom i restaurirani, a danas krase zidove gimnazijske zbornice. Po Matasovoj narudbi naslikao ih je splitski slikar Voltolini (Soldo, 2004).

"Zlamenito, uzvieno, sveto je misto ovo jer ovdi se vira u?i i goji, ovdi se znanost razvija, ovdi je prosvite ognjite, zato nisu zadovoljni metrvi mu temelji od mertvog mramora ni tverde mazije, ve? da razgrije i razigra duhom ivota, potribiti su mu ivi temelji glavnih kriposti.

Hrabrost i trizmenost, mudrost i pravednost, ?etri temeljne kreposti nek budu ?etri temeljna midena stupa naeg U?ilita koje je vita umitni?ka ruka izrazila jur u one ?etri slike, ?etverice slavnih nai(h) ota?benjaka s' tog, to ba te kriposti njih osobito odlikovae. []

Izgled Vam prave hrabrosti ker?anske eno budi domorodac i vitez uri? pop Stipan. Potomak plemi?ke porodice starih hervatskih Bana, a upnik na ravnom Kotaru s' izglednim misnitvom spoji uzor vitetvo. Njegova bo plemenita dua nemoe ve? trpiti robstvo hervatskoga roda, zato jamivi ma? u desnicu, a kersta barjak u livu poleti ko soko u gorsku Dalmaciju da je nakon dvistogodinjeg suanjstva na slobodu probudi, od nevirni?kog jarma izbavi. Dalmatinski gradovi Zemunik, Skradin, Knin, Derni, ibenik, Klis i Sinj njegove svidoci su hrabrosti, sve Krajine od Nina do Cetine svoju njem duguju slobodu. Da cilj dostigne, i svoj ivot prigori ter rana i suanjstva dopade. Zalud ga Turci mitie, zalud mu ?asti obe?avae, zalud mu mukom pritie, on Isusov misnik i vojnik hrabro se podnese i kad ga iva namih odrie i kad ga na kolac nabie, i kad mu glavu i desnicu odsikoe dostojan mu?eni?ke krune, jer don Stipan je pravi Mu?enik za krst sveti i slobodu zlatnu. []

Medjuto uz hrabrost ho?e se trizmenosti i u?itelju i u?eniku. [] U tom eno Vam uzora u Starcu Milovanu naem Ocu Jandriji Ka?i? Mioi?u. Premda i on od plemi?ke i starinske porodice hervatske, jo u ditinjstvu trizmen se pokaza, jer ne posee se za tatinam ispraznog svita, ve? prigrli Red serafi?kog Patriarke od Asiza, gdi trizmen se ukaza u ivljenju, jer na postu i molitvi ivot sprovodjae otar i pokoran; trizmen u ponaanju, jer vazda od sebe odbi visoke ?asti i dostojanstva; trizmen u nauku, jer nehti se gubiti u tatinam naduhte mudrosti, dal napusti se u one struke nauka po kojim bi lanje i kriposnije prudio narodu svomu. Njegova Korabljica i Razgovor ugodni ili pismarica dvi su zlatne pu?ke knjige koje ubah poginuti ne?e; svidok su njegove trizmenosti, jer uz zabavno stee pou?no tivo, jer tan?inom razbora uredi ji tako da u puku naem uzderu duh tovanja napram Bogu i napram narodu svomu. Fra Jandrija milosrdan napram iskrnjemu tvore? dila od milosrdja prigori ivot svoj poletiv Stvoritelju da ga dostojno nagradi za njegovu trizmenost i za visoku ljubav napram iskrnjemu svome. []

Kako se ?asti i goji znanost, prilika Vam prid o?ima budi na najpoglavitiji umitni Pisnik Ivan Franjin Gunduli?. Rodjen u Dubrovniku, onoj hervatskoj Atini, gdi hervatski za rana cvatijae jezik u ono vrime ve? kada u Nima?koj jo ni sanjalo se nije da je mogu?e znanost nima?kim pisati jezikom. Gunduli? upu?en u bogoljubstvu i uljudnosti izu?i izvrstno gr?ko i latinsko knjievstvo, prou?i deravne zakone, uviba se s' talijanskim i spanjolskim pisnitvom, upoznade se sa slovinskom prolosti i tadanjosti tako da u mladjanim jo svojim godina(m) rad svoje znanosti i mudrosti bi cinjen kao najvridniji oporavitelj deravnih poslova, najvitiji poznavatelj zakona, kao najtemeljniji u?enjak. Da proslavi svoj narod, stade u smrti cara Osmana opivati onu estoku borbu izmedj krsta i nekrsta ter tako ste?e neumrlo ime da Gunduli? i dan danas divni nam je uzor duboke znanosti i prave mudrosti, koju ako naslidovati budete, o?uti?ete joj plodove u na?elim, u dilim, u zna?aju pravednosti, jer pravednost je kruna kriposti. []

A eno gle plemenita izgleda to ti narodna povisnica prua u jugoslovinskom vitezu Zrinovi?a Banu. S' bog pravednosti koja mu plemeniti zna?ak resiae bi obljubljen od naroda i od vojske d bi spravna njime i u vatru i u boj. On pravedan napram ota?bini, jer vas ivot provede hervu? se za oslobodit je od truskog nasilja. On pravedan napram cesaru, jer pod Sigetom gradom voli na potenom juriu poginuti negli sramotno grad cesarov Tur?inu pridati. On pravedan napram svem ?ovi?anstvu europjeskog zapada, jer ubivi smilog Sulemana koji se na osvojenje Europe podigao biae svojom smrti spasi od barbara europijesku prosvitu, viru i slobodu. On pravedan naprama Bogu, jer ko pravi ker?anski vitez izpuni prije smrti ker?anske dunosti izmirivi se, izljuiv se svom vojskom, izpovidi se, pri?esti ter pobono na viteku smrt spravi.

Hrabrost, trizmenost, mudrost i pravednost dakle, o u?e?a mladei, nek budu temeljni stupi obnovljenog U?ilita naega, nek budu cilj za kojim teite. []

Ali, pitat ?ete me, koji je to Duh, dobri Zatitnik U?ilita naega. Jedali je to oni duh vilinski to no slovinskim trobrojem pripasan sa zubljom prosvite i knjigom nauka iznad nas se povija u?e? nas, da ko je umitan taj, da je i sri?an.

Il je taj duh straanin on na duh isti to u nami ive i uz potovanje sebe isti(h) nas podti?e. Prem je doisto i to znamenit i poglaviti upravitelj dilovanja naeg, nita nemanje vii i vii zatitnik je U?ilita naega Isus, prijatelj malenih, Isus Nau?itelj u templu. Oni kojeg obilije na naem gimnazialnom grbu sjajno prosiva, on nek se dostoji biti genij i duh Zatitnik Gimnazija naeg"

Priredio: fnj

 

Kalendar k. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas98
Ovaj mjesecOvaj mjesec1170
UkupnoUkupno873510

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 8